Teško je naći relevantne podatke i statistiku u Hrvatskoj vezano za broj bubrežnih bolesnika, ali trenutno se procjenjuje da ima više od 150 tisuća bolesnika sa kroničnom bolesti bubrega.

Svi oni nalaze se u opasnosti od pogoršanja bolesti do faze kada će trebati dijalizu i/ili transplantaciju bubrega. Na žalost, veliki broj bolesnika ni ne dođe do te faze jer prije toga preminu od drugih komplikacija koje slijede bolest bubrega, a to su najčešće kardiovaskularne bolesti.

U Sjedinjenim Američkim Državama se vodi malo bolja statistika, pa će u ovom tekstu biti navedeni neki podaci iz SAD-a, čisto da se prikaže bolja slika ove bolesti.

Prema podacima Sveučilišta u Washingtonu, u razdoblju od 1990.-2010., očekivana životna dob u SAD-u se povećala sa 75.2 godine u 1990. godini, na 78.2 godine u 2010 godini. Lijepo je vidjeti te podatke i nije iznenađujuće s obzirom na napredak koji smo ostvarili, pogotovo u tom razdoblju.

Međutim ono što je iznenadilo je da se broj umrlih od kronične bolesti bubrega gotovo udvostručio, sa 30400 umrlih 1990. godine, na 60300 umrlih 2010. godine. Stoga nije iznenađujuće da se povećao i broj upita koju hranu bi trebali jesti bubrežni bolesnici.

Ako u Hrvatskoj preko Interneta želite pronaći informacije o tome koju prehranu trebaju jesti bubrežni bolesnici naći ćete odgovore koji uvijek imaju isti nazivnik – bubrežni bolesnici trebaju unositi manje proteina, ali ti proteini trebaju biti životinjskog podrijetla.

Neki idu čak toliko daleko (u idiotizmu) da kažu da treba izbjegavati proteine iz voća i povrća jer previše opterećuju bubrege, a manja je korist od njih.

To se kosi sa svime što smo mi do sada naučili o zdravoj prehrani, ali kad već oni tvrde jedno, a mi tvrdimo drugo, idemo vidjeti što kaže znanost. Kada kažemo „znanost“, mislimo na studije koje nisu financirane od strane industrije. Sve studije na koje ćemo se mi referirati u ovakvim člancima su nezavisne studije bez sukoba interesa (sukob interesa u ovom slučaju je npr. kada studiju o tome kako je mlijeko zdravo za kosti plaća mliječna industrija, iako sve nezavisne studije dokazuju baš suprotno).

 

Pa krenimo redom:

 

Istrživači sa Harvarda su pronašli 3 značajna rizika u prehrani za smanjene funkcije bubrega:

– životinjski proteini;

– životinjske masti;

– kolesterol.

 

Konzumacija životinjskih masti može promijeniti strukturu bubrega i njihovu funkciju kažu istraživači koji su radili drugu studiju.

Konzumacija životinjskih proteina ima veliki utjecaj na normalnu bubrežnu funkciju. U studiji sa ljudima, dokazano je da unos životinjskih proteina povećao glomerularnu hiperfiltraciju kod ljudi koji su jeli salatu sa tunom (u razdoblju 1, 2 i 3 sata nakon obroka).

Kada su ti isti ljudi jeli salatu sa tofuom nisu imali povećanu glomerularnu hiperfiltraciju iako su pojeli ISTU količinu proteina (1g proteina po kili tjelesne mase).

Znači ovdje se ne radi o lošem utjecaju nakon 10 godina, nego gotovo trenutno. Kako to da životinjski proteini toliko opterećuju bubrege, a biljni ne?

Razlog je vjerojatno taj što životinjski proteini djeluju upalno na bubrege. Kako znamo to? Zato kada su dodali jake protuupalne lijekove sa tom istom tunom, ovi problemi su nestali.

Idući problem je acidozno opterećenje bubrega (acid load to kidneys) koje, između ostaloga, nastaje kod velikog konzumiranja hrane koja izaziva kiselost. Probajte pogoditi koja je to hrana. Ako ste rekli meso, riba, jaja, itd. pogodili ste.

S druge strane, voće i povrće alkalizira što nije ni malo iznenađujuće nekome tko logički razmišlja. Zbog utjecaja alkalne hrane na smanjenje acidoze i dodatnog oštećenja bubrega, jedan medicinski fakultet u New Yorku je obajvio rad da je ključ zaustavljanja napretka kronične bubrežne bolesti možda na odjelu hrane, a ne u apoteci.

Nije ni čudo da se prehrana bazirana na biljkama (veganska) negdje koristi u liječenju već desetke godina. Na slici ispod je rezultat testiranja curenja proteina kroz mokraću kada su ispitanici jeli standardnu prehranu sa smanjenim unosom sodiuma koja se inače pripisuje bubrežnim bolesnicima (LSD – low sodium diet) i kada su jeli suplementiranu vegansku prehranu (SVD – supplemented vegan diet).

U 3 navrata ispitanici su isli iz standardne prehrane u vegansku i nazad i svaki puta se na veganskoj prehrani curenje proteina smanjilo i onda se vratilo kada su se ispitanici vratili na standardnu prehranu. Curenjem proteina se u ovom ispitivanju moglo upravljati kao na daljinski, samo sa promjenom prehrane iz životinjskih proteina u biljne i nazad.

 

Čak je i Svjetska Zdravstvena Organizacija prije par godina objavila da su prerađeni mesni proizvodi kancerogeni, tj. stavila ih je u skupinu 1 kancerogenih tvari, zajedno sa cigaretama i azbestom. Crveno meso su stavili u skupinu broj 2, tj. da su vjerojatno kancerogeni, jer nema „dovoljno veliki broj“ istraživanja. Znači postoje istraživanja koja na to ukazuju, ali nije dovoljno veliki broj takvih istraživanja da bi i to uključili u skupinu 1.

Baš se pitam zašto je tako teško naći nekoga tko će financirati studiju koja bi dokazala štetnost hrane životinjskog podrijetla. Veliki igrači prehrambene i farmaceutske industrije bi izgubili milijarde, a opće je poznato da su oni sponzori raznih sveučilišta i odjela za istraživanje.

Jaja s druge strane se ne smiju više nazivati sigurnim, nutritivnim ili zdravim prehrambenim proizvodom. Najžalosnije od svega je što to ne sprečava vladu SAD-a da plaća proizvođačima milijune i milijune dolara na oglašavanje te loše namirnice, koju čak i danas neki nutricionisti nazivaju “super hranom” i “najboljim izvorom proteina”.

Proteini iz mliječnih proizvoda također loše prolaze u usporedbi sa proteinima iz soje u ovoj studiji od 6 mjeseci. Također, mliječni proizvodi povećavaju šansu za rak prostate u tolikoj mjeri da je zapanjujuće da se ne govori stalno o tome (o tome će biti više riječi u drugom članku).

Kad pogledamo sve ove dokaze očito je da bubrežni bolesnici trebaju izbjegavati meso, ribu, jaja i mliječne proizvode, a u svoju prehranu uvesti što više voća i povrća, te orašaste plodove i sjemenke (pogotovo mljevene lanene sjemenke). Ta prehrana ne samo da će olakšati život vašim bubrezima, nego i vašem srcu (i svim drugim organima) koje je također česti problem kod bubrežnih bolesnika.

U ovom članku je navedeno 9 različitih dokaza koji potkrepljuju iznesene tvrdnje da bubrežni bolesnici trebaju izbjegavati hranu životinjskog podrijetla, ali takvih studija ima još puno.

Pitajte ove koji vam savjetuju da jedete meso, ribu, jaja i mliječne proizvode da vam pokažu studije koje to potkrepljuju. Čak i ako vam pokažu takve studije (a neće jer nisu ni išli tražiti studije nego pišu gluposti što su negdje pročitali), pogledajte tko je financirao i proveo tu studiju i sigurno ćete vidjeti da je tu studiju platio netko tko ima direktnu korist od toga što vam lažu.

Uzmite svoje zdravlje u svoje ruke i neka vas ovaj članak motivira da počnete istraživati malo o zdravoj prehrani. Ne morate ni nama vjerovati, sumnjajte u sve i istražite.

 

Prestanite kopati svoj grob sa svojim zubima.